Only the last 30 tracks of the trip are displayed initially
Click here to display all data from this trip
Prije nekoliko dana stigli smo do Panama Citya čime je završena druga etapa našeg puta. Centralna Amerika je bila jedno šareno i uzbudljivo iskustvo, od incijalnog kulturnog šoka do potpunog prihvaćanja i prilagodbe načinu života kojim tu ljudi žive. Ponajprije smo sretni jer se pokazalo da Read more...
Y7 sati Božića proveli smo u autobusu, vozeći se Panamericanom iz Davida do Panama Cityja. Panamerička cesta (engleski Pan-American Highway, španjolski Carretera Panamericana), je cestovna mreža koja se proteže duž Sjeverne i Južne Amerike, prometno povezujući većinu zemalja obiju Amerika. Read more...
Ujutro nas je žena iz susjedstva (kojoj nismo zapamtili ime) ponovno posjetila. Darovala nam je svježe naranče za put, a za doručak nam je priredila toplu čokoladu sa slatkim kruhom. Bolje božićne poklone nismo mogli ni poželjeti! Prije polaska, držeći nas za ruke, izmolila je iskrenu molitvu Read more...
Badnjak. Da me netko pita koji je danas dan, ne bih nikad rekla da je Badnjak. Definitivno nije isti doživljaj pedalirati kroz Kostariku za Badnjak ili kod kuće kititi bor i pakirati poklone za svoje najbliže. Na cesti je svaki dan jednako isti kao i drugačiji. Na graničnom prijelazu Paso Canoas Read more...
Danas nastavljamo naš put prema Panami. Do granice nam je ostalo još 130 km, dakle još dva dana. Prije nego smo krenuli, pripremili smo bicikle, napumpali gume. Još prekjučer sam primjetila kako mi stražnji kotac leluja. Bartul mi ga je danas odlučio centrirati, u tom procesu je primjetio da mi Read more...
Ujutro smo se probudili na istom mjestu. Doduše, Bartulova brana je bila malo uništena, ali bitno da je sve ostalo na svom mjestu. Spakirali smo se prije nego što je ponovna jutarnja plima doprla do nas. Sa stvarima i torbama punih pjeska (jer ovaj tamno sivi mokri pjesak se svuugdje uvuče) krenuli Read more...
Na dionicama Interamericane između Jacóa i Queposa teško je ne primijetiti ogromne plantaže afričkih palmi. Njihovo voće se bere i prerađuje u palmino ulje, svestran proizvod koji se koristi kao sirovina u biogorivima, čokoladi, kozmetici, kemijskoj i poljoprivrednoj industriji. U roku od tri Read more...
Neki dan smo se ponovno iznenadili i oduševili gestom jedne gospođe koja je stala ispred nas sa automobilom na cesti usred ničega. Izašla je iz vozila, otvorila prtljažnik i nešto u njemu tražila. U trenutku dok smo prolazili pored nje i javljali joj se, dala nam je znak da stanemo i pružila Read more...
Neki smo dan razmjenjivali iskustva, misli, osjećaje koji nam naviru u trenucima dok pedaliramo. Oboje volimo taj rad. Vrtiti nogama, koristiti svoju snagu i samostalno se pokretati. Nije neka filozofija, a toliko zadovoljstva stvara. To su jedini momenti u danu kad možemo biti sami sa svojim mislima. Read more...
Nakon sat vremena vožnje trajektom, nastavili smo put prema jugu. U jednom smo se momentu na izlazu iz Puntarenasa našli na glavnoj cesti, takozvanom autopistom, koja je bila ujedno i jedina cesta kojom smo mogli doći do Carreterre Pacifice kojom nastavljamo naš put sve do Paname. Jos jednom smo Read more...
Prije 7 ujutro naše su noge već bile na pedalama. U 8 smo hvatali trajekt iz Plaza Naranjo za Puntarenas.
Današnji dan je obilježen sa mnogo uzbrdica i nizbrdica, sa dodatkom jakog tropskog sunca. Dan se bližio kraju, a mi smo se našli usred mirnog simpaticnog sela Lepanto. Smjestili smo se na rubu gradskog parka, iza mjesne crkve gdje su bile klupe i stolovi. Pripremili smo večeru i čekali da netko Read more...
Dan je krenuo sunčano sa laganim vjetrićem, no do podne je vjetrić polako izgubio svoju snagu i krenula je opaka vrućina. U Liberiji smo kratko stali pojesti i kupiti neke od potrepština koje su nam nedostajale, sol, šećer i vodu. Po pričama drugih, Kostarika je uvijek bila drugačija od ostalih Read more...
Ujutro je još ludo puhalo i kiša je padala, no do 11 sati se već sve smirilo. Krenuli smo kasnije nego inače. Pred nama je bio relativno jednostavan (s)pu(s)t do Liberije, pa nismo marili. Nakon 30km napokon se na lijevoj strani ceste pojavio restoran Balbo’s gdje smo stali odmoriti se i, ovisno Read more...
Nikaragva nam se nekako baš prikačila srcu. No, nije samo osjećaj sigurnosti razlog zbog čega smo ovdje ostali tako dugo. Namamile su nas i niske cijene življenja. Bilo se lako naviknuti na bogati, raznoliki tanjur za 100 cordoba (iliti 20kn), besplatna ili vrlo jeftina prenoćišta diljem zemlje Read more...
Ovaj put smo u Rivasu imali odlično društvo i dobro mjesto za kampiranje. Manuel, još jedan biciklist koji u svoju Casa de ciclista prima bicikliste iz cijelog svijeta. Mladi, vedri mladić, student stomatologije. Prije spavanja, otišli smo pojesti dobru porciju pečene koke sa prženim bananama. Read more...
Nakon gotovo mjesec dana stanke, noge na pedale i ajmo! Zaboravili smo koliko smo teški. Vrlo brzo smo se prisjetili! Trebat će nam sigurno par dana da naviknemo mišiće i povratimo snagu i izdrživost. Do Moyogalpe smo odlučili ići drugim putem, preko Altagracije, sa namjerom da vidimo i taj Read more...
Roman i Bere volontiraju ovdje već mjesec i pol dana. Još su tu par dana, što je ispalo vrlo zgodno za nas. Par dana je sasvim dovoljno da nam stignu pokazati sve što trebamo znati. Jedan dio posla je vođenje rezervacija, check in i out gostiju. Spominje se i oslikavanje i farbanje zidova, iako Read more...
Jedna od opcija je bio eko hostel Zopilote, poznat po tome da uvijek traže volontere. No, nakon što smo čuli da se nalazi duboko u dzungli na 200tinjak metara višoj nadmorskoj visini od glavne ceste i do njega vodi samo strmi pješački put, shvatili smo da je nemoguće doći do tamo biciklama. Odlučili Read more...
U hostelu Papagayo odlučili smo provesti jedan dan tražeći opcije za dalje. Prvenstveni razlog dolaska ovdje je bio pronalazak lokacije gdje bi ostali na duže vrijeme i usput volontirali. Na taj način smo planirali sačuvati nešto novca, bar onoga kojeg bi inače potrošili na smještaj. Na Ometepeu Read more...
Valovita vožnja je trajala sat vremena. Za one koji pate od morske bolesti, sigurno nije bilo ugodno. Ja sam odspavala četvrtinu puta. Pogled na dvovulkanski otok je bio sve fascinantniji što smo se više približavali... U zrenutku kad smo stigli u Moyogalpu, već smo bili pošteno ogladnili. Sjeli Read more...
Ometepe je napokon došao na red! Vozimo se istom rutom do Rivasa kojom smo i došli, jer je druga varijanta bio makadam, a nismo željeli ponoviti dramu sa blatom. Što je asfalt, sigurno je. U trajektnoj luci nas je dočekala još jedna birokratska drama gdje smo još jednom uvjerili da je Nikaragva Read more...
Sinoć na piću sa JB-em dobili smo blagi uvid što sve San Juan del Sur nudi. Odlučili smo biciklima otići na jednu od obližnjih plaža. Voziti se praznim biciklima po makadamu uopće nije bio problem. Laganini smo dokotrljali do plaže, nazdravili sa pivom, okupali se u Pacifičkom oceanu (za neke Read more...
Pošto smo u svakom slučaju planirali otići na vulkanski otok Ometepe na jezeru Cocibolca, bilo je logičnije nastavit u smjeru San Jorgea, istočno. No, poziv naših prijatelja, francuza koje smo upoznali u Santa Ani (El Salvador) nas je pokolebao, pa smo umjesto San Jorgea odabrali San Juana (del Read more...
To jutro smo igrali igru. Da li je naša soba za večeras rezervirana ili ne, o tome će ovisiti naša današnja sudbina. Ostajemo još jedan dan ili idemo dalje? Sudbina je rekla svoje. Idemo dalje! Palačinke za doručak sa puno javorovog sirupa za snagu i energiju. Na izlazu iz Granade smo imali Read more...