U četvrtak smo, odmah ujutro, ostavili laptop na popravku ( promjena baterije i tipkovnice), iako još uvijek nismo sigurni da li će biti gotov do sljedećeg petka tj. našeg leta. Imamo opciju da ga u sljedeći četvrtak pokupimo bio-ne bio popravljen. Jedan zadatak smatramo polu-odrađenim, iako se duboko nadamo da će biti potpuno odrađen. Read more...

Sve je nekako bolje kad se krećemo. Kao da okretanjem pedala pokrećemo mehanizam koji stvara pozitivni momentum oko nas. Dok smo na biciklu, istovremeno meditiramo, razmišljamo, planiramo iduće korake. U ovoj našoj svakodnevnici, voziti bicikl dođe kao odmor za mozak, ali i kao prostor za dublje razmišljanje i promišljanje. Odlučili smRead more...

Pregorena baterija je bila kapljica u moru stresnih situacija koje su nas do sada pratile na putu. Ništa od toga pojedinačno nije bilo strašno, ali kad se nakon nekog vremena taj psihički, a i fizički umor nagomila, dođe do prve prave krize na putu. Prva ozbiljna situacija je bila napuknula rama Bartulovog bicikla, i to dvaput. Pa sad i baterija bez koje njegov rad na laptopu nije moguć u svakom trenutku, pa shodno tome je i razvoj našeg Maplanda upitan. U okviru ovih problema, nisu uopće vrijedne spomena napuknute žbice, kolo i dvije probušene gume. A kamoli moj karimat koji se doslovno rascvjetao jutros dok sam izlazila iz šatora. Read more...

Dok smo ujutro sjedili za kamenim stolom rekreacijskog parka pored šatora i pili kavu, Bartul je primio mail. Firma s kojom komunicirao prije 5 godina kad mu je prvi put na putu za Berlin napukla rama i koja mu je pomogla dopremiti novu istu takvu, ponovno pomaže! Rekli su da imaju potvrdu iz Tout Terraina da njegov bicikl mogu dobiti do 18.08. i da nakon toga oni mogu poslati isti njemu bilo gdje na području Španjolske u roku od 24 sata. To bi značilo da bi u Madridu Bartul imao novi bicikl! Jupi! Read more...

Bio je to jedan totalno neispirativan dan. Odabrali smo cestu koja je bila kraća od inicijalne, ali bez ikakvog sadržaja i ljepote. I dalje postoji nada da se novi bicikl uspije nabaviti...

Nakon što nam je rečeno da je hostel za hodočasnike u selu Lourenza tu noć pun, mi smo naš šator smjestili na livadici pored. Sreli smo simpatičnog nagluhog starca koji nam je na španjolskom jeziku objasnio kako je to javni prostor i da inače ljudi znaju tu prespavati u kamperima ili šatorima. Bez straha smo prihvatili tih par metara kvadratnih da bude naše prenoćište. Read more...

Aluminijska rama Niner je sigurno lijepo izdizajnirana, ali je napravljena od jako tankog sloja materijala i prema tome ima jako malu nosivost. Nije predviđena da će je voziti netko tko ima 2 metra visine i 100tinjak kila u sebi. S druge strane, Bartul ima bogatu povijest sa ovim biciklom. Kad se sve zboji i oduzme, svo zadovoljstva i sreća koju mu je pružio tijekom svih ovih godina veće su od lomova. Zadnje varenje je zbilja dobro napravljeno i puknuće se ne bi trebalo više dogoditi na tom mjestu. Read more...

Poprilicno staloženo i mirno smo odvozili 50ak kilometara predivne Asturije dok nismo stigli do varionice u predgrađu Navia. Kad je čuo da idemo na “put oko svijeta”, majstor se ozbiljno primio posla mrmljajući “muchas, muchas viajes!”. Napravio je jedan debeli prsten oko rame na mjestu puknuća, vrlo pedantno i pažljivo. Nije štedio Read more...

Quite steadily and peacefully we were cycling 50 kilometers of beautiful Asturias scenery until we got to the welding place in the suburb of Navia. When he heard we were going on our “tour around the world", the repairman took his job very seriously muttering "muchas, muchas viajes". He made a thick ring around the point of rupture, very meticul Read more...

Sunce!! U Francuskoj smo se skrivali od njega, a jutros smo se kao gušterice posložili ispred šatora i upijali njegovu svaku božanstvenu zraku. Sinoć nas je prije spavanja posjetio naš novi prijatelj, dlakavi, bijeli, mađarski ovčar Eta (intrigantno ime :))Njezin vlasnik nas je pozvao da napravimo šator u njegovom vrtu ili garaži, no kiša se smirila, pa smo ostali uz jezero. Ujutro je Eta ponovno došla razbuditi nas svojom mekanom čupavom razigranošću. Read more...

Sun!! In France, we are hiding from it, but this morning we were like lizards arranged on the front of the tent and absorb every divine sun ray. Last night before our bedtime we had a visit. It was our new friend, hairy, white, Hungarian sheepdog Eta (intriguing name :)) Her owner invited us to pitch the tent in his garden or the garage, but the rain calmed down, so we stayed by the lake. In the morning he came again and Eta wake us up with his soft, shaggy playfulness. Read more...

U kampu se zadnja dva dana skupila kritična masa ljudi koji su došli zbog glazbenog festivala koji se održavao u gradu. Sinoć se glazba čula do kasno u noć ili, bolje rečeno, do ranog jutra. Mislim da smo mi bili jedini u kampu koji smo za to vrijeme spavali, ili bar pokušavali spavati. Ujutro smo tražili od neba samo pola sata bez kiše, i upravo smo to dobili. Za to vrijeme smo raspremili šator, premjestili sve stvari ispod nadstrešnice i tamo završili pakiranje. Oko podne se kiša smirila, pa smo krenuli. Nakon par kilometara smo ipak trebali navući naše kabanice. Kao dvije kričavo obojane točkice razvedrili smo sliku današnjeg sivila i magle na cesti. Bitno je da smo ostali suhi. Read more...

Ostali smo u kampu jedan dan da nadoknadimo zaostatke...

Današnji plan je bio doći do Ovieda i tamo ostati dvije noći kod warmshowera ili u kampu. Od četvero mogućih warmshowera dvoje je javilo da su na putu, a ostatak nije ni odgovorio. Kampova u blizini tog grada nema. Hosteli i hoteli su iznenađujuće skupi. Nije nam preostalo ništa drugo osim smjestiti se u jedini kamp na putu koji je od nas bio udaljen svega 15 kilometara. Read more...

Cijelu noć je padala kiša, no srećom ujutro smo se probudili na istom mjestu, nije nas more odnijelo. Kad smo pomakli šator, iza nas je ostao samo suhi pravokutnik pjeska. Polako smo dogurali bicikle do ceste i krenuli dalje. Dan je tako glatko prolazio, naši bicikli su samo išli. Oko nas je bilo ponovno mnoštvo prizora koje je bilo vrijedno fotografirati, no oboje smo bili u takvom flowu da je teško bilo razbiti ga. Čak se i sunce malkice pokazalo, pa smo se konačno odlučili bučnuti u ocean. More je poprilično čisto, ali i dosta hladno. Kupanje se svelo na svega: buć i van! Read more...

Iznenađujuće je jednostavno voziti zadnjih par dana. Možda nam se konačno tijelo naviklo na ovaj stil života. Možda nam pomažu i dinamične izmjene zanimljivih krajolika. Sigurna sam da u svemu tome vremenske prilike imaju glavnu ulogu. I dalje nas prati oblačno i prohladno vrijeme, što su savršeni uvjeti dok pedaliramo. Ponovno smo uz obalu, ali opet se nećemo kupati jer je temperatura toliko niska, da bih na već obučenu jaknu, navukla još jedan sloj odjeće. Read more...

Prešli smo iz Baskije u Cantabriju. Priroda je ostala slična, no sela su primjetno siromašnija sa puno je više napuštenih kuća. Uz obalu je i dalje sve živo, prepuni kampovi i plaže. Pošto smo odlučili preskočiti Santander, povukli smo se u unutrašnjost. Umjesto u moru, ronili smo među zelenim brdašcima. Na cesti ponovno susrećemo Read more...

Još se uvijek navikavamo na španjolski dnevni bioritam. Sunce kasno zalazi, ali ujutro kasno i izlazi. Kako sunce izađe, tako se mi budimo, što znači, kasnije nego inače. Danas se sunce uopće nije pokazalo. Kiša pada od same zore. Produžili smo spavanje čak do 10. Popili zajedno kavicu dok čekamo da kiša prestane. Plan da Vicki ide danas s nama i da pedaliramo zajedno do Santandera u sljedećih par dana je propao, jer je njezin brod za Englesku bio već večeras, pa je odlučila ipak ubrzati proces i ukrcati se na bus. Tako smo nas dvoje nastavili svoj put pod tmurnim oblacima do oceana. Već je bilo popodne. Kiša je lagano padala, temperatura nije bila previsoka, no mi smo se i dalje znojili. Možda i više nego inače. Vjerojatno zbog velikog postotka vlage u zraku. Konačno, stigli smo do oceana, točnije do plaže La Arena. Već se tad smirila kiša, no sunce je i dalje ostalo sakriveno iza sivila. Read more...

Mogao se već osjetiti morski miris pod nosnicama. Vjetar je puhao iz smjera oceana i sa sobom nanosio slani vlažni zrak. Bili smo uzbuđeni što smo blizu. Još nas je 70ak kilometara odvajalo od njega. Danas smo imali prelijepo spuštanje niz šumovito brdo. Polako vijugaš dok se oko tebe otvaraju nova prostranstva, pa te zatvori uski šumoviti kanjon, pa se ponovno svijet otvori pred tobom. Ponekad je osjećaj tako divan da ga je šteta prekinuti, stati, pa izvaditi aparat, uključiti ga i opaliti fotku koja nikako ne može dočarati te dubine prostora, divote koja se u stvarnosti nalazi pred nama i u nama. Nisam si mogla pomoći, pa sam se ipak par puta zaustavila kako bih fotografirala. No, ona prava slika ostaje ipak u našim glavama i srcima. Read more...

Sela kroz koja smo danas prolazili bila su nevjerojatno uredna, lijepa, fino uređena. Svako selo je orijentirano oko male pijace, srca mjesta, gdje su dućani, lokalna pekara i crkva. U selu Lakuntza sa škartocem punim toplih kroasana, sjeli smo na pijaci i uz zalogaje što se tope u ustima uživali u seoskoj predstavi. Ljudi se međusobno pozdravljaju sa Keixo!, pričaju na tom čudnom baskijskom jeziku koji nema nikakve veze sa španjolskim. Jedan je to od totalno mističnih jezika, toliko star da mu se ne znaju točni korijeni. Pričaju ga samo ljudi koji žive u ovom sjevernom dijelu Španjolske i mala populacija u jugozapadnoj Francuskoj. Današnja forma jezika koja se koristi u školi i u pisanom obliku pretežno je Euskara Batua. Read more...

Pamplona je bila pravo iznenađenje. Spomen tog grada odmah asocira na njegov poznati festival San Fermin i na trk i borbe sa bikovima. Mi smo se uvjerili da je taj grad puno više od samo toga. Prošli smo predgrađa sa obje strane, centar grada uzduž i poprijeko. To je jedan od onih gradova koji su uređeni i uredni na cijelom svom području, pun parkova, igrališta, traka za trčanje, biciklističkih staza... Read more...

Svezali smo bicikle za obližnje stablo i odlučili se ne mrdati danas nigdje. Plan o razgledavanju Pamplone vrlo brzo je prebačen za sutra. U kampu smo na tratini za šatore bili gotovo sami. U donjem dijelu se smjestio jedan omanji zeleni šator te smo odmah pomislili da se radi o hodočasniku Camino de Santiaga, pošto im je Pamplona jedno oRead more...

Odmah iz autobusa smo pohitali u kamp. Gradom smo žmirećki prohujali, jer smo odlučili na miru ga razgledati sutra ili preksutra.

Dok promatramo pustoš iz klimatiziranog autobusa, sve nam je draža odluka da preskočimo ovakvih 300km pedaliranja.

While we are watching this desert from an air-conditioned bus, we are really glad we decided to skip some 300km of it.

Danas nam se nigdje ne žuri. Odluka je pala: Sutra se u Leidi ukrcavamo na autobus i mijenjamo 300tinjak kilometara pedaliranja kroz “pustinje” Aragona za ugodnu vožnju u klimatiziranom autobusu do Pamplone. Lleida je dakle današnja krajnja destinacija, a udaljena je svega 50ak kilometara. Što smo se više odmicali od planina, priroda je postala sve surovija, sve je više bilo naselja ne baš lijepe arhitekture. Oko nas su se pružala polja kukuruza, plantaže nektarina i nezrelih krušaka. To je čak bio i ljepši dio puta. Kad su se pojavile industrijske zone i trgovački centri, ubrzali smo pedalaje da što prije stignemo u Lleidu. Nakon brzinske okrijepe jeftinim sendvičem, popeli smo se na brdašce povrh grada, gdje se smjestila gotičko-romanička katedrala La Seu Vella unutar same gradske tvrdave. Grad krasi bogata povijest, njime su osim Rimljana vladali i Maori i Francuzi. Bio je glavna obrambena snaga Barceloni u Španjolskom gradjanskom ratu. Danas je dom mnogih imigranata iz čak 146 različitih zemalja, što gradu daje šarolikost i jednu dozu nesigurnosti. Read more...

Today, we didn’t rush. We made a decision: Tomorrow we will take the bus in Lleida and instead of 300 kilometers of pedaling through the "desert" of Aragon, we took a pleasant ride in the air-conditioned bus to Pamplona. Lleida is therefore today's ultimate destination, and it is only 50 kilometers away. The more we get far away from the mountains, the nature is becoming more rough and artificial. There are corn fields, nectarine and pears plants. That was even the nicest part of the road. When industrial zones and shopping centers emerged, we accelerated the pedal work to get to Lleida as soon as possible. After a refill with a cheap sandwich, we climbed on the hilltop over the city, where the Gothic-Romanesque cathedral La Seu Vella is located within the city's fortress. Lleida was once the part of the Roman empire, it was even conquered from the Moors and occupied by the French. It served as a key defense point for Barcelona during the Spanish Civil War. Nowadays, it is home to many immigrants of 146 different nationalities, giving the city sense of variety and insecurities. Read more...

Iako smo se spustili u podnožje Pireneja, i dalje nas oduševljava njihova ljepota. Montsec de Rubies je impresivni masiv kojeg su nekad davno marljivo oblikovale rijeke Segre na istoku i Noguerra Pallaresa u središtu. Kanjonaste forme crvenkastih stijena medu kojim vijugaju brze rijeke tirkizne boje, i mi vijugamo zajedno s njima. Vozimo se, pa stanemo jer u svakom trenutku izviri neka nova vizura koja nas ostavlja bez daha.. Read more...

Već je ujutro bilo jasno da će dan proći u laganom i usporenom tempu. Bilo je iza 11 sati kad smo krenuli. Vozili smo cestom prateći tok rijeke Noguera Pallaresa sve dok nas znak zabrane ulaska u tunel nije odveo na obilazni put. Obično takvi obilasci znače prelazak preko brda, no ovaj današnji nas je iznenadio ulaskom u predivan kanjon u poRead more...

Tu noć smo spavali na obali riječice El Segre, odmah pored jednog nestašnog slapića. Nakon što smo se ujutro pokrenuli i samo se stotinjak metara maknuli od našeg prenoćišta, iznenadila nas je tišina. Zapravo smo tek tad uvidili koliko je taj slapić bio glasan. Bez obzira na to, ja sam dobro spavala. Bartul i ne baš, jer mu je madrac ispustio zrak tijekom noći, pa se ujutro probudio sav umoran i sa boli u leđima. Srećom, kad krene pedalirati, sve boli prestanu. Read more...